Ako tražiš psihoterapiju u Osijeku odnosno online ili se tek pitaš što terapija uopće jest — ovaj tekst je za tebe.
Postoji zabluda o psihoterapiji koju često čujem.
Da je terapija mjesto gdje stručnjak “popravlja” osobu koja je “pokvarena.” Da terapeut ima odgovore, a klijent probleme. Da se ulazi slomljen, a izlazi cjelovit.
Nije tako.
Irvin Yalom, jedan od najvećih psihoterapeuta 20. stoljeća, govori o terapiji kao o autentičnom ljudskom susretu. Dva čovjeka u prostoriji, ne ekspert i pacijent, nego dva čovjeka koji zajedno gledaju ono što jest. Bez presuda. Bez brzih rješenja.
U geštalt psihoterapiji taj susret je srž svega.
Carl Rogers pisao je o bezuvjetnom prihvaćanju, o prostoru gdje se čovjek može vidjeti onakvim kakav jest, bez potrebe da se prilagodi, umanji ili sakrije. Tek u takvom prostoru, kaže Rogers, dolazi do istinske promjene. Ne zato što je netko gurnut ili ispravljen, nego zato što je prvi put bio viđen.
I tu leži paradoks koji Beisser opisuje u svojoj teoriji promjene: promjena se ne događa kad pokušavaš biti drugačiji. Događa se kad napokon dopustiš sebi da budeš ono što jesi.
Terapija nije putovanje prema nekom boljem, savršenijem, popravljenom ja.
To je putovanje prema sebi, onakvom kakav već jesi.
Sa strahovima i snagom. Sa ranama i mudrošću koja iz njih raste. Sa svime što nosiš i što možda nikad nisi imao/la prilike položiti.
Viktor Frankl pisao je da između podražaja i reakcije postoji prostor i da u tom prostoru leži naša sloboda. Terapija je, između ostalog, učenje kako pronaći taj prostor. Kako zastati. Kako odabrati.
Ne odgovor koji se od nas očekuje. Nego onaj koji je naš.
U geštalt terapiji gledamo zajedno ono što jest. U odnosu koji drži.
Podrška — geštalt psihoterapija i savjetovanje, Osijek i online
